U današnjem vremenu, tehnologija napreduje brže nego ikad. Često čujemo kako "AI preuzima poslove" – ali da li će moći da zamijeni i nešto tako duboko ukorijenjeno u tradiciju kao što je pravljenje rakije?
Zamislimo to na trenutak: robot sa mehaničkom rukom ulazi u voćnjak, analizira boju ploda, pravi savršene procjene zrelosti pomoću senzora, bere plodove precizno i bez greške. Zvuči impresivno, ali da li zaista može da osjeti ono što osjeti čovjek kad pod rukom prevrne šljivu taman kako treba? Kada zna da je dan-dva ranije još bilo prerano, a da sad više nema čekanja?
Pravljenje rakije nije samo proces – to je osjećaj, iskustvo i znanje prenošeno generacijama. Prvo, tu je voće: mora se znati kada ga brati, kako ga čuvati, kako ga pažljivo prebrati i odstraniti ono što nije za kazana. To nije samo tehnički posao, to je pažnja, briga, i ljubav prema svakom plodu.
Zatim, tu je fermentacija – tajna dobrog komine. Koliko dana, na kojoj temperaturi, da li treba promiješati, pokriti ili ostaviti otvoreno? To se uči godinama, kroz praksu, kroz savjete starijih, kroz greške koje se više ne ponove.
I onda dolazi ono posebno – pečenje. Nema algoritma koji zna kad treba "pojačati vatru", kad "pustiti da diše", ili kada iz prve kapljice osjetiti miris koji govori: "E, ova će biti dobra." Jer rakija se ne peče samo termometrom i štopericom, ona se peče dušom.
A šta je sa okupljanjem oko kazana? Sa pričama, smijehom, ponekom pjesmom, i čašicom "da se isproba"? Može li ijedan program da zamijeni tu toplinu, taj trenutak zajedništva i ponosa kad teče prva kap?
Možda jednog dana AI bude znao sve o hemijskim procesima destilacije, možda će umjeti da napravi tehnički ispravnu rakiju. Ali rakiju s dušom, onu koja grije i kad je hladno i kad je srce teško – to još uvijek zna da napravi samo čovjek.
I mi mislimo da je baš u tome ljepota.
